SVETAČNIK 15. JUN
15. jun 2015. godine
SVETI NIKIFOR ISPOVEDNIK
Sveti Nikifor Ispovednik, patrijarh carigradski je bio plemić. Otac mu Teodor bio visoki činovnik na dvoru carskom, bogat i blagočestiv. Nikifor službovaše nekoliko godina u dvoru u istom zvanju kao i otac njegov. No videći svu sujetu svetsku, on se udalji od obale Bosfora i tamo sagradi manastir. Manastir mu se ubrzo napuni monasima, a on upravljaše manastirom ne hoteći sam primati monaštva pod izgovorom da je nedostojan, mada je u svemu služio kao uzor svima. Učestvovao je pre toga na VII vaseljenskom saboru kao mirjanin, po volji cara i patrijarha, i koristio Saboru mnogo svojim izvrsnim poznavanjem Svetoga Pisma. Kada umre patrijarh Tarasije, Nikifor bi izabran za patrijarha nasuprot svojoj volji. Odmah po izboru primi čin monaški i sve ostale činove redom, i bi 806. godine ustoličen u Svetoj Sofiji kao patrijarh. To je bilo u vreme cara Nikifora, koji ubrzo po tome ode u rat na Bugare, i pogibe. Njegov sin Stavrikije vladaše samo dva meseca, pa umre. Posle ovoga zacari se dobri car Mihail, prozvani Rankaba, no vladaše samo dve godine, dokle ga Lav Jermenin ne obori i ne progna. Kada se ovaj Lav zacari, posla mu patrijarh knjigu o Pravoslavnom Veroispovedanju da potpiše (po običaju svih vizantijskih careva, što se smatralo zakletvom da će se držati i braniti prava vera). Car ne potpisa, no odloži to do po krunisanju. A kada ga patrijarh krunisa, on se otkaza da potpiše onu knjigu, i objavi se ubrzo kao jeretik ikonoborac. Patrijarh pokuša da ga posavetuje i povrati pravoj veri, no uzalud. Car nasilno izagna Nikifora na zatočenje na ostrvo Prokonis gde u bedi i lišenjima svake vrste provede trinaest godina, pa se preseli u večnost 827. godine. Kao patrijarh upravljao Crkvom Hristovom devet godina.
SVETI SVEŠTENOMUČENIK ERAZMO OHRIDSKI
Sveštenomučenik Erazmo Ohridski beše rodom iz Antiohije i življaše u vreme careva Dioklecijana i Maksimijana. Podvizivao se krepko na gori Livanskoj, i bio obdaren od Boga velikim darom čudotvorstva. Kao arhijerej pošao da propoveda Jevanđelje. Stigavši u grad Ohrid, Erazmo molitvom svojom vaskrse sina nekoga čoveka po imenu Anastasa, i krsti ovoga. Tom prilikom Erazmo krsti i mnoge druge neznabošce i razori u Ohridu žrtvenike idolske. Zbog toga bude optužen caru Maksimijanu koji se u to vreme bavio u Iliriji. Car ga izvede pred bakarni kip Zevsov i naredi mu, da prinese žrtvu i da se pokloni idolu. Sveti Erazmo učini silu, te iz idola izađe strašna aždaja, koja poplaši narod. Opet svetitelj učini silu, i aždaja pogibe. Tada svetitelj propovedaše Hrista i krsti dvadeset hiljada duša. Ogorčeni car naredi te se posekoše svih ovih dvadeset hiljada, a Erazma stavi na teške muke, pa ga onda baci u tamnicu. Ali se javi angel Božji, kao negda Petru apostolu, i izvede Erazma iz tamnice. Potom ode ovaj sluga Božji u Kampaniju gde propovedaše Jevanđelje ljudima, pa se opet vrati u grad Hermeliju i povuče u jednu pešteru, da se u njoj do smrti podvizava. Pred smrt triput se pokloni prema istoku i s uzdignutim rukama moljaše se Bogu, da Bog oprosti grehe i daruje život večni svima onima koji sa verom budu prizivali njegovo ime. Po svršetku molitve ču se glas s neba: „Tako neka bude kako si molio, celebniče moj Erazmo!“ Sav radostan pogleda svetitelj još jednom u nebo i vide venac slave kako se spuštaše na nj, i vide horove angela, proroka, apostola i mučenika, koji prilažahu da prime njegovu svetu dušu. Najzad uzviknu on: „Gospode, primi duh moj!“ i izdahnu oko 303. godine. Peštera s crkvicom svetog. Erazma i danas stoji nedaleko od Ohrida, i od nje se i do danas projavljuje velika sila ugodnika Božjeg Erazma sveštenomučenika.