SVETAČNIK 25. DECEMBAR – MATERICE
25. decembar 2016. godine
SVETI SPIRIDON ČUDOTVORAC EPISKOP TRIMITUNSKI
Ostrvo Kipar beše i mesto rođenja i mesto službovanja ovoga slavnoga svetitelja. Rođen od prostih roditelja, zemljoradnika, i on bi i osta prost i smeran do smrti svoje. Oženi se u mladosti, i imađaše dece. A kad mu žena umre, on se sav predade službi Bogu. Zbog svog osobitog blagočešća bi izabran za episkopa u gradu Trimifuntu. No on i kao episkop ne promeni prosti način življenja, trudeći se sam lično oko svoje stoke i obrađujući zemlju. Na sebe vrlo malo upotrebljavaše od plodova truda svoga, veći, pak, deo razdavaše bednim ljudima. Božjom silom pokaza čudesa velika: nizvede dažd u sušno vreme, zaustavi tok reke, vaskrse nekolike mrtvace, isceli cara Konstansa od teške bolesti, vide i ču angele Božje, proziraše u buduće događaje i u tajne srca ljudskog, obrati mnoge veri pravoj itd. Učestvovaše na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji, i svojim prostim, no jasnim ispovedanjem vere, kao i čudesima moćnim, povrati mnoge jeretike u Pravoslavlje. Beše tako prosto odeven, da kada jednom na poziv carev htede ući u carski dvor, vojnik misleći da je neki prosjak, udari mu šamar. Krotki i nezlobni Spiridon okrete mu i drugi obraz. Proslavivši Boga čudesima mnogim i koristivši mnogo, kako pojedincima, tako i celoj Crkvi Božjoj, upokoji se u Gospodu 348. godine. Njegove čudotvorne mošti sada na ostrvu Krfu, i dan-danas proslavljaju Boga mnogim čudesima.
MATERICE
Materice su praznik Svetih srpskih majki.
U crkvenim Službama povodom praznika Rođenja Hristovog postoje tri posebne nedelje, dve pre, a jedna posle Božića. To su Nedelja praotaca, Nedelja Otaca i Nedelja bogootaca. U drugu nedelju pred Božić, Nedelju praotaca (u srpskom narodu poznatoj kao Materice) pominjemo na bogosluženjima sve rodonačalnike Naroda Božjeg, od Adama do Josifa, zaručnika Marijinog. Pominjemo i sve proroke, koji su propovedali o Hristu, od Samuila do Jovana Krstitelja. U drugu nedelju pred Božić, koja se zove Materice, oci i deca „vezuju“ majke (matere), a one im se „dreše“. Ovo uzajamno „drešenje“ je uzajamno činjenje poklona ljubavi, što stvara prazničnu, svečanu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima. Takvu prazničnu atmosferu stvorili su istočni mudraci svetoj porodici Bogodeteta poklonivši Mu se u Vitlejemskoj pećini, uz darove: smirne, tamjana i zlata. Simbolika ovog uzajamnog „vezivanja“ i „drešenja“ dece i roditelja jasna je: pripremamo se za doček najradosnijeg praznika hrišćanskog – Božića, koji je pomirio čoveka sa Bogom odrešivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom ljubavi za Boga.